Razgovori s umjetnicima na IUS-u: Nino Lojpur
Dragi Nino, hvala ti što si izdvojio vrijeme da s nama podijeliš svoja razmišljanja o izložbi „Veza između čovjeka i prirode”.
Tvoje slike inspirisane su Treskavicom, ali pružaju mnogo više od prikaza poznatog pejzaža. Kroz izražajne boje, monumentalne forme i apstrakciju istražuješ odnos između prirode, sjećanja i ličnog iskustva. Posebno me zanima kako stvarni pejzaž postaje nešto duboko lično, a istovremeno ostaje otvoren za tumačenje posmatrača.
Za početak bih voljela razgovarati o tvojoj povezanosti s Treskavicom, a zatim o tome kako se taj odnos prenosi na tvoje slike.
1. Treskavica i lično iskustvo
Treskavica je središnji motiv svih devet slika. Kakva je tvoja lična veza s ovom planinom i šta te potaknulo da joj posvetiš cijelu izložbu?
Treskavica zaista zauzima posebno mjesto u mom životu. Još dok sam bio dijete, majka je sestru i mene vodila na planinarenje po okolini Sarajeva. Treskavica je postala naše omiljeno odredište kada je otac počeo kampovati uz jezero, a mi smo mu pomagali nositi hranu i alat. Svaki odlazak otvarao je novo poglavlje mog odnosa s planinom. Tamo sam uspijevao ostvariti toliko duboku povezanost sa samim sobom da sam morao stvarati umjetnost kako bih izrazio koliko mi to znači. To je moje mjesto opuštanja i oslobađanja od okova gradskog života. Ujedno je i neiscrpan izvor inspiracije, kao što možeš zamisliti.
2. Unutrašnji pejzaž
U svom umjetničkom iskazu opisuješ izložbu kao projekciju „unutrašnjeg pejzaža”. Kako sjećanja i emocije pretvaraju stvarni pejzaž u prizore koje vidimo na tvojim slikama? Slikaš li ono što pamtiš da si vidio ili ono što pamtiš da si osjećao?
Dok sam stvarao ove slike, zanimalo me razumijevanje kultura autohtonih naroda koje govore o duhu prirode, o prirodi kao biću koje osjeća i slično. Kako prikazati takav koncept? Budući da su me snažno inspirisali jugoslavenski spomenici, došao sam na ideju da od raznovrsnih pejzaža koje sam vidio na Treskavici stvorim spomenike. Svaka slika vezana je za određeno mjesto, a oblici su se počeli otkrivati tokom izrade skica. Najvažnije mi je bilo stvoriti bogate, šarene kompozicije koje odražavaju osjećaj da si živ i da pripadaš nečemu trajno veličanstvenom i lijepom.
3. Prisustvo čovjeka
Izložba istražuje vezu čovjeka i prirode, ali na slikama nema jasno prepoznatljivih ljudskih figura. Je li to bilo namjerno? Gdje se u ovim djelima može prepoznati prisustvo čovjeka?
Moje prve slike bile su doslovniji prikazi prirodnih pejzaža. Bile su to slike sjećanja onakvih kakva smo navikli zamišljati u savremenom društvu. Mogli su se prepoznati brežuljci, jezera, ljudi i životinje. Tokom tog procesa shvatio sam da tek zagrebem po površini. Da bi zaista istražio ličnu povezanost, umjetnik može posegnuti za apstrakcijom i ukazati na nešto što nadilazi ono što opažamo očima. Moje slike više nalikuju Treskavici u snu - nekako znaš da si prisutan u vlastitom snu, iako sebe ne vidiš. I dalje sam tu, ali moje prisustvo nije izravno prikazano.
4. Forma i mašta
Neki planinski oblici na tvojim slikama gotovo podsjećaju na ljudska tijela, životinje ili druga živa bića. Je li ta višeznačnost namjerna ili se oblici spontano pojavljuju tokom stvaralačkog procesa?
Mi smo ljudi i prirodno smo skloni prepoznavati takve sličnosti. Imam toliko lijepih uspomena na trenutke kada sam sjedio pred stijenama i u njima prepoznavao lica, tijela, životinje i druge oblike. Gledao bih u nebo i tamo vidio iste takve figure. Drago mi je što sam uspio dočarati osjećaj kakav priroda, čini se, neprestano stvara.
5. Boja i izražavanje emocija
Tvoja upotreba boja posebno je upečatljiva. Intenzivne ljubičaste, crvene, žute i plave nijanse daleko nadilaze realističan prikaz prirode. Kako biraš boje i kakvu ulogu imaju u izražavanju tvog doživljaja pejzaža?
Ovo pitanje vraća me u vrijeme kada sam pokušavao pronaći sve te boje u Sarajevu (smijeh). Kupio sam mnogo različitih bočica akrilnih boja kako bih postigao željeni rezultat. Neke od tih nijansi nije moguće dobiti miješanjem boja iz standardnog seta, pa je to bio pravi izazov. Boje zaista nose cijeli ciklus jer su bile jedno od sredstava kojima sam izražavao emocije vezane za Treskavicu. Svaka slika nosi određeni lični teret, a često razmišljam o onoj na kojoj se ističu jarke crvene nijanse. Mnogo puta osjećao sam se kao da sam hodam pustinjom, uglavnom zato što sam bio prilično ljut na svijet oko sebe. Naravno, Treskavica je daleko od puste i beživotne zemlje, ali moje unutrašnje stanje poigravalo se sa mnom, pa sam upravo to vidio gdje god bih pogledao. Srećom, zelene nijanse uvijek su me iznova uspijevale umiriti.
6. Materijali i stvaralački proces
Odlučio si slikati akrilnim bojama na velikim listovima natron-papira umjesto na tradicionalnom platnu. Šta te navelo na taj izbor i kako materijal utječe na tvoj rad?
Tvoje slike zamišljene su i tako da slobodno vise u izložbenom prostoru. Kako to utječe na doživljaj posjetilaca?
Sjećam se da je na početku studija jedan profesor bio prilično zabrinut zbog toga što slikam na papiru. Treba imati na umu da sam na Akademiju likovnih umjetnosti došao bez prethodnog obrazovanja iz tradicionalnog slikarstva. To mi je ostavilo mnogo prostora za eksperimentisanje jer nisam osjećao obavezu da slijedim ustaljena pravila. Papir se pokazao kao veoma praktična podloga: slike sam jednostavno mogao smotati i pod jednom rukom ponijeti mnoštvo vizuelnih sadržaja. Tako mogu vrlo lako ispuniti cijelu prostoriju oblicima i bojama. Natron-papir odabrao sam zbog njegovog tona, koji je u meni budio osjećaj prolaznosti i propadanja. Dodatna prednost je što dolazi u rolni, pa možeš sam odabrati dužinu papira. Na jednoj slici može se vidjeti spoj jer sam morao povećati format, što pokazuje još jednu njegovu praktičnu osobinu. Papir je lagan, pa slike mogu slobodno visjeti u prostoru, a posmatrač ih može obilaziti. To je vrlo slično načinu na koji zamišljam sjećanje: kao prostor kroz koji možeš letjeti i sagledavati prošla iskustva iz različitih uglova.
7. Umjetnički razvoj
Završio si dodiplomski studij na IUS-u, a zatim master studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Kada se osvrneš na taj period, kako se razvijao tvoj umjetnički pristup i koji bi savjet dao studentima koji još traže vlastiti umjetnički izraz?
Put je važniji od cilja. Spomenuo sam vrijeme i propadanje - to su konstante s kojima se susrećemo u ovom svijetu. Umjesto straha, mudrije je prihvatiti tu istinu i nastaviti rasti i širiti vidike, posebno ako osjećaš da imaš nešto pokazati. Oslobodite se stida kada pokazujete svoj rad. Izražavajte se što slobodnije u svakom trenutku. Ne bojte se boja!
8. Tumačenje i posmatrač
U svom umjetničkom iskazu naglašavaš da ostavljaš prostor za individualno tumačenje. Koliko ti je važno da posmatrači otkriju značenja koja možda nisi svjesno namjeravao prenijeti? Šta bi volio da iz ovih slika ponese neko ko ne poznaje Treskavicu?
Svako ima vlastito tumačenje, pa bi bilo prilično besmisleno vjerovati da nije tako. Mogli bismo hodati jedno pored drugog na Treskavici, a ipak doživjeti dva sasvim različita iskustva. Živimo u svijetu u kojem je propaganda sveprisutna, pa ponekad nije lako prihvatiti da možemo slobodno misliti. Pozivam posmatrače koji još nisu bili na Treskavici da je posjete i pokušaju se osloboditi ograničenja vlastitog uma kako bi vidjeli šta se krije iza površine divlje prirode.
Hvala ti, Nino, što si s nama podijelio svoja razmišljanja i približio nam svoj rad.
Tvoja izložba pruža zanimljivu priliku da razmislimo o tome kako priroda postaje dio našeg ličnog iskustva, oblikovanog sjećanjima, emocijama i maštom. Ujedno nas podsjeća da isti pejzaž može imati sasvim drugačije značenje za svakoga ko ga doživi.
Hvala ti još jednom što si izložbu „Veza između čovjeka i prirode” predstavio u Umjetničkoj galeriji IUS-a.
Pročitajte više o izložbi The Bond Between Man and Nature: From Treskavica to the Canvas: IUS Alumnus Nino Lojpur Exhibits at His Alma Mater

















